Piše: Stefan Jovanović
NeuroAffective Touch® (NAT®) je relacijska terapija zasnovana na dodiru, osmišljena da integriše fizičke, emocionalne i kognitivne aspekte ljudskog iskustva. Osnovala ju je dr Aline LaPierre. Ova metoda olakšava povratak u rane razvojne trenutke, bilo u materici ili tokom ranog detinjstva, gde su se mogli dogoditi relacijski prekidi. Kroz pažljivo usklađen fizički i emocionalni kontakt, NAT® nastoji da se posveti ovim prekidima dok podstiče odrasli mozak da ostane prisutan i kooperativan. Sesije mogu uključivati ležanje na masažnom stolu ili udobno sedenje i obično traju oko devedeset minuta.
Most između tela i uma
Za one koji su iskusili razvojnu traumu, kod tradicionalne terapije razgovorom često može doći do zastoja. Danas znamo da trauma nije samo psihološki fenomen; ona se nalazi u telu, gde nesvesno grčenje i hronična napetost zarobljavaju emocije poput tuge, straha, besa i stida u stanju inercije. Iako telo žudi da oslobodi ove terete, um često ne zna kako da omogući taj proces. Uprkos sve većoj svesti o povezanosti tela i uma, naši terapeutski modeli dugo su oblikovani kulturnim i naučnim paradigmama koje naglašavaju njihovu odvojenost.
NAT® nudi most između govora i senzacije, uma i tela, integrišući fizički kontakt s emocionalnim značenjem i „osećajem iznutra“ (felt sense). Ova metoda se oslanja na discipline poput Body-Mind Centering® (Bonnie Bainbridge Cohen), Continuum Movement (Emilie Conrad), Focusing-Oriented Therapy (Eugene Gendlin) i principe emocionalne anatomije (Stanley Keleman). U svojoj praksi koristim razne alate, uključujući tople, otežane rekvizite kao što su Nurture to Heal™ jastuci, koje je razvila dr Aline LaPierre, zajedno s mekanim ćebadima, kako bih stvorio „gnezdo nege“, pružajući klijentima osećaj sigurnosti i podrške. U ovom okruženju klijenti onda mogu primiti psihobiološke intervencije kroz dodir, reparativni jezik i terapeutsku negu kako bi podržali rast nakon traume.
Most između generacija
Moj pristup proširuje primenu NAT®-a integracijom sistemske i transgeneracijske perspektive. Telo nije samo izolovana jedinica, već sistem unutar većih sistema – porodičnih, kulturnih i arhetipskih. Tokom sesija, klijenti često doživljavaju senzacije ili slike koje nadilaze njihovu ličnu istoriju, otkrivajući dublje sistemske zapletenosti. Na primer, kada radimo s transgeneracijskom traumom, podržavajući dodir duž leđa može evocirati osećaj nasleđene otpornosti od naših predaka koji su prošli kroz teške životne okolnosti.
U takvim trenucima, dodir postaje most između generacija, omogućavajući ponovno povezivanje s porodičnim nasleđem koje ponekad donosi i teret i resurse. Klijenti mogu nesvesno nositi težinu nerešenog porodičnog bola, izraženog kroz izjave poput: „Neka ja nosim ovo umesto tebe, majko“ ili „Bolje ja nego ti.“ Integracijom dijaloga između uma i tela, pomažem klijentima da razlikuju svoja sopstvena iskustva od nasleđenih narativa, pružajući put ka većoj autonomiji i oslobađanju.
Dodir – dinamičan relacijski jezik
Dodir u NAT®-u nije jednolična tehnika, već dinamičan, relacijski jezik koji se prilagođava razvojnim potrebama klijenta. Vrsta dodira koja se koristi zavisi od toga koji aspekt sebe zahteva podršku i reparaciju.
- Podržavajući i sadržeći dodir: Nežni oslonci iza srca, glave ili sakruma pružaju osećaj sigurnosti i sadržeće prisutnosti. Ovaj dodir omogućava nervnom sistemu da se smiri, podržavajući klijenta u osećaju da je zbrinut tamo gde su razvojni prekidi ostavili praznine.
- Zaštitni dodir: Dlan na srcu ili pupčanom centru donosi osećaj sigurnosti, jačajući granice i sadržeću podršku onima koji su doživeli ranu relacijsku traumu. Ova vrsta dodira pruža osećaj prisutnosti i zaštite, posebno onima koji nisu imali stabilnog i usklađenog negovatelja u ranom detinjstvu.
- Direktivan dodir: Struktuiraniji i angažovaniji, direktivan dodir često uključuje trakciju ili dublji pritisak. Odrasli deo ličnosti, koji je razvio složeniji osećaj autonomije, može ceniti ovu vrstu kontakta, doživljavajući ga kao stabilizujuć i afirmativan.
- Nežan, negujući dodir: Kada radimo s mlađim razvojnim stanjima, dodir mora postati mekši i nežniji. Mlađi deo ličnosti najbolje reaguje na umirujući kontakt, dok novorođenče često samo treba da bude držano bez bilo kakve direktivne namere.
Ključ u NAT®-u je usklađenost – prilagođavanje dodira tako da odgovara specifičnom razvojnom deficitu prisutnom u trenutku. U zavisnosti od relacijskog dinamičkog procesa koji se pojavljuje tokom sesije, vrsta dodira mora se prilagoditi tako da odgovori na jedinstvene potrebe svakog sloja selfa koji traži reparaciju i integraciju.
Fokusing podstiče direktnu, utelovljenu angažovanost
U dijaloškom aspektu NAT®-a, jedan od mojih centralnih načina rada je Fokusing (Focusing), metoda koju je razvio Eugene Gendlin i koja uključuje duboko slušanje „osećaja iznutra“ – telesne svesti koja nosi implicitno značenje pre nego što se u potpunosti formira u reči. Umesto da se emocije analiziraju intelektualno, Fokusiranje podstiče direktnu, utelovljenu angažovanost, omogućavajući da uvidi organski izrone. Praksa Fokusinga predstavlja osnovu i korene savremenog somatskog rada. Ova praksa obogaćuje moj rad kako kao terapeuta, tako i kao umetnika, pružajući način za produbljivanje samosvesti i kreativnog izraza. Fokusing takođe omogućava klijentima da pristupe dubljem sloju znanja, olakšavajući transformaciju koja prevazilazi kognitivno razumevanje. Ono omogućava prisustvo koje nije osuđujuće i stvara prostor u kojem utelovljena iskustva mogu biti u potpunosti primećena i procesuirana.
Smatram da integracija NAT®-a sa sistemskim uvidima, transgeneracijskom istraživanjem i Fokusingom stvara holistički pristup isceljenju. Ovo prepoznaje da trauma ne postoji u izolaciji, već unutar složene mreže odnosa, istorija i utelovljenih iskustava.
Za praktičare koji žele da prošire svoje veštine, NeuroAffective Touch® često pruža nedostajući deo slagalice—način da se psihološko razumevanje integriše sa terapeutskom upotrebom dodira, podržavajući klijente u prevazilaženju zastoja i ponovnom povezivanju sa sopstvenom celovitošću.
***
Korisni resursi
Veb:
• Zvanična NeuroAffective Touch veb stranica
Knjige i časopisi:
• Lečenje razvojne traume: Kako trauma utiče na samoregulaciju, sliku o sebi i kapacitet za odnose (2012), dr Aline LaPierre & dr Laurence Heller
• Isceljujući dodir: Poštovanje somatske dimenzije psihe (2012), dr Aline LaPierre
• Somatski orijentisane terapije: Utelovljenje, trauma i polivagalne perspektive (2025), urednici Stephen Porges, Herbert Grassmann, Maurizio Stupiggia
• Međunarodni časopis za telesnu psihoterapiju
• Aferentni CT nervni putevi i neurofiziologija afektivnog dodira (2018), urednici Håkan Olausson, Johan Wessberg, India Morrison, Francis McGlone
Stefan Jovanović
Stefan Jovanović je iscelitelj, scenski umetnik i režiser, čija se praksa temelji na više od decenije iskustva u duhovnom samorazvoju, somatskom opažanju, radu sa glasom, savremenom plesu, autentičnom pokretu i isceljenju od traume. On integriše šamansku vizualizaciju, porodične sistemske konstelacije, somatsko isceljenje (SE™), Neuroafektivni dodir (NAT®), Focusing, dijalog i pokret kako bi vodio klijente u ponovnom povezivanju sa njihovim autentičnim ja i ličnim energetskim potpisima. Stefan se specijalizuje za rad sa transgeneracijskom traumom, dissocijativnim stanjima, razvojnim puknućima, preverbalnim stanjima, sramom i relacijskim isceljenjem.
Njegove sesije kombinuju verbalne i neverbalne tehnike. Često uključuju dodir, pokret, rad sa glasom i korišćenje umetničkih tehnika kao što su crtanje, pravljenje tragova i ručno oblikovanje sa glinom. Ove tehnike pomažu klijentima da preoblikuju svoje interoceptivne narative. Cilj je podsticanje isceljenja i posttraumatskog rasta, kako kroz iskustvo, tako i fenomenološki. Pored individualnog rada, Stefan vodi grupne sesije za umetničke kolektive. Takođe predaje na raznim fakultetima u Londonu, u oblastima umetnosti i humanističkih nauka, plesa i arhitekture.